Eksplozija plamene supernove

Prije nekih 200 milijuna godina, nedugo nakon što su se dinosauri po prvi puta pojavili na Zemlji, u obližnjoj galaksiji implodirala je jedna zvijezda. Kolaps zvijezde potaknuo je ultra-jarku eksploziju, koja je emitirala zračenje preko cijelog svemira. Svjetlo je konačno doseglo nebo Zemlje prošlog ljeta i obrazovalo čudnu, novu zraku u konstelaciji Herkules.

Astronomi su proučili posljedice eksplozije plamene supernove i otkrili novu misterioznu crnu rupu, ili neutronsku zvijezdu, koja je nazvana “Krava”.

Dvostruki teleskopi ATLAS na Hawajima prvi su otkrili eksploziju zvijezde 17. lipnja 2018. Uskoro su astronomi širom svijeta – uključujući i internacionalni tim od 45 astronoma s 33 različite institucije – okrenuli svoje teleskope i pažnju k proučavanju misterioznog kompaktnog tijela koje se stvorilo nakon eksplozije. Kombiniranjem radio valova, gama-zračenja i zraka X, tim pretpostavlja da je tijelo, službeno nazvano AT2018cow no neslužbeno zvano “Krava”, najvjerojatnije crna rupa ili neutronska zvijezda okružena kruženjem zvjezdanih ostataka.

No tim istraživača i dalje nije posve siguran što Krava zapravo jest. Kako bilo, s obzirom da se zna da masivne zvijezde, prilikom kolapsa, formiraju ili neutronske zvijezde ili crne rupe, tim pretpostavlja da bi tijelo moglo biti jedno od dvoje fenomena.

U svakom slučaju, ovo je prvi put da je zabilježeno stvaranje jednog takvog tijela.

Svjetlost i brzina

Događaj je inicijalno privukao pažnju istraživača upravo zato jer je bio tako svijetao. Kolaps zvijezde je bio 10 to 100 puta svjetliji od tipične supernove, i brzo je dosegao – maksimum osvjetljenja. Nakon što se pojavio, svijetli bljesak je brzo iskoristio većinu svoje snage u roku od svega 16 dana, iako su astronomi bili u prilici pratiti događaje tijekom 27 dana od trenutka otkrića.

S obzirom da se svemirski procesi odvijaju milijunima godina, u ovom slučaju radi se o izuzetno brzom odvijanju događaja. Tim je bio u stanju uočiti trenutak formiranja jer je eksplozija izbacila oko 10 puta manje zvjezdanog materijala, nego što se inače dogodi prilikom tipičnog kolapsa masivne zvijezde.