Interplanetarni prostor

Gotovo čitava zapremnina Sunčevog sistema djeluje kao da je prazna, no to nije ni približno tako. Ova “praznina” prostora sadrži interplanetarnu tvar, koja se sastoji od različitih oblika energije i od barem dvije materijalne komponente: interplanetarne prašine te interplanetarnog plina.

Interplanetarna prašina sastoji se od mikroskopskih krutih čestica, dok se interplanetarni plin sastoji od plina te plazme – većinom protona i elektrona – koje zrači Sunce i koje nazivamo Sunčev vjetar.

U Sunčevom sistemu postoje relativno male količine čestica prašine – koje se često nazivaju mikrometeoritima – a koje kruže oko sunca otprilike na ravnini Sunčevog sistema. Smatra se da većina prašine potječe od sudara među asteroidima te od tvari koju komete gube prolazeći pored Sunca.

Interplanetarni prostor sadrži čitavom svojom zapremninom izuzetno male količine neutralnog (ne-ioniziranog) vodika – na udaljenosti Zemljine orbite od Sunca, koncentracija neutralnog vodika je otprilike jedan atom na svakih 100 kubnih centimetara. Dio neutralnog vodika koji ulazi u Sunčev sistem iz interstelarnog prostora dobija električni naboj od sunčeve svjetlosti te razmjenom naboja s plazmom koja potječe sa Sunca (Sunčev vjetar).

Sunčev vjetar

Sunčev vjetar ima veliki utjecaj na kretanje svemirskih letjelica, kao i na rep kometa koje prolijeću kroz Sunčev sistem. Brzina Sunčevog vjetra je oko 400 km/s u blizini Zemljine orbite. Točka u kojoj se Sunčev vjetar miješa sa interstelarnom tvari (koja je “vjetar” sa drugih zvjezda) naziva se heliopauza. To je granica za koju se pretpostavlja da ima približno kružan oblik ili oblik kaplje, te da označava rub Sunčevog utjecaja na udaljenosti od otprilike 100 astronomskih jedinica od Sunca.

Prostor unutar granice heliopauze, u kojem se nalazi Sunce i Sunčev sistem, naziva se heliosfera.

Sunčevo magnetsko polje širi se prema interplanetarnom prostoru; možemo ga izmjeriti na Zemlji te u svemirskim letjelicama. Sunčevo magnetsko polje je najjače magnetsko polje u interplanetarnim dijelovima Sunčevog sistema, osim u najbližem okruženju planeta, koji imaju svoja vlastita magnetska polja.